Ne mariš...
ne mariš za bol koju si mi nanio
ne mariš za dušu koju si ranio
ne mariš za ono što smo imali
a kleo si se da sam ti sve
samo tebe nisam varala
samo sam tebe iskreno voljela
no tebi to nije važno
kada si iz mene izvukao
sve najbolje sto si mogao
nestaješ
ostavljaš me
i zaboravljaš
glumio si da ti je stalo
čak sam ti i povjerovala
neću te nikada zaboraviti
pamtit ću svaki tren kada si se kleo DA ME VOLIŠ!
Ne razumijem
Ne razumijem…
Zašto sve riječi tako dobro zvuče,
kad ih izgovaraš ti?
I zašto ovo srce kao ludo tuče,
kad kažeš da me nikad nećeš prestati voljeti!?
A znam da lažeš,
baš kao i svaki put.
I to što me uvijek slomiš…
to mi valjda uzalud.
Ne, nije mi škola,
to što već sve napamet znam.
Preživim, al umirem od bola,
zato što tebi pripadam.
Ne razumijem…
Zašto sve noći
ne vrijede kao one s tobom?
I zašto se baš uvijek nadam da ćeš doći,
kad jasno si mi rekao zbogom!?
Ne razumijem…
Zašto se prodam za jedan tvoj zagrljaj
i nekoliko lažnih riječi!?
Kad odavno ispisan je kraj,
kraj ljubavi, snovima, sreći…
Ne znam kako ti,
ali ja stvarno ne razumijem…
Zašto si baš morao s jutrom nestati?
I evo me …plačem…polako opet nestajem…
Jer stvarno…Ne! Ne razumijem!
Ništa promijenila ne bi
Prošlo je dovoljno godina,
da budeš preboljen.
Ali kao i stara navika,
ostaješ nezaboravljen.
Prošlo je dovoljno vremena,
da tvoj okus nestane sa usana,
da se tvoj trag izbriše iz kreveta…
Prošlo je previše noći
u kojima lutala sam kao sjena…
A još će ih više proći,
prije nego budem drugome žena.
Prošlo je previše sati
koje posvetila sam samo tebi.
Ali da se vrijeme i nekako vrati,
ja opet ništa promijenila ne bi..
Samo večeras
Pusti,laganu muziku,
i opusti svoje tijelo.
Ispraviti ćemo svaku grešku,
samo malo pomalo.
Ugasi svijetla,
i zatvori prozore.
Neka nam se noćas spoje tijela,
i neka ostanu tako do zore.
Samo večeras još ostani,
a sutra kao vjetar otpuši.
Samo večeras kući kasni,
dok ti ne izgovorim riječ briši.
Shvati bila je to zabava,
a ne teška rastava.
Samo večeras pusti glas,
samo večeras misli na nas
Poslije kiše
Bila je noć i bili smo sami,
uz zvuk vjetra stajali smo blizu.
Shvatila sam da prolaze mi dani
i da sam samo jedna u nizu.
U polumraku stajao si, gledao prema zidu,
dok ja sam pričala prilično dugo
poluglasno si govorio da dani idu,
i da nismo više jedno za drugo.
Samo je jedna blistava suza stajala između nas,
samo su riječi iz usta tekle,
nisam ti čula glas, a moje su ti oči sve rekle.
A danas, nakon toga, ne radim ništa više
samo sjedim i gledam u oblake,
osluškujem poznate kapi kiše
i u njima čujem tvoje korake.
Samo jednom, dok spavaju ulice
i dok se njišu kapi poslije kiše
primi rukama uplakano lice,
poljubi me tad i nikad više...
Govorio si...
Govorio si da mi daješ sve što želim.
A što si mi dao?
Suze i tugu da s njima život dijelim.
Govorio si da ti si sve što meni treba,
sigurna luka i mirno more.
I da…
Bio si moj komadić neba,
moj vjetar,
moje sunce.
A što sam tebi bila ja?
Samo igra!
Samo zabava!
Žena koja te je uvijek čekala.
Bila sam ti kao lutka iz izloga,
koju si uzeo kad ti je trebala.
Govorio si da ti si moja lutrija,
moja sreća,
moja sudbina.
I da…
Sve si to meni bio ti.
Tako dugo dok nisam saznala,
da ona ti je uvijek više značila.
Govorio si da sam ja tvoja mala,
da ti vraćam osmijeh na lice.
Ali tada nisam znala,
da to su riječi izdajice.
Govorio si da mi smo jedan za drugog stvoreni
i da ćeš me uvijek voljeti.
Ali to su bile samo riječi,
kojima si me htio kupiti.
Ovoga puta neću preko svega prijeći,
skupit ću stvari i otići.
Znam…
Jednom ću zaboraviti,
snove što smo sanjali,
stvari kojima smo se smijali,
planove koje smo imali,
jutra kad smo se skupa budili.
A tebi želim sreću
i da imaš sve što sa mnom nisi imao.
Ali zaboraviti nikada neću,
da je laž bila sve što si ikad rekao.
Te noći...
te noći -tolike riječi su izrečene,
u jednom trenu sve rasprsnulo se,
sve latice s ruže ljubavi otpale su.
Jedna ljubav pretvorila se u mržnju
reci mi iskreno da nikad nisi me volio
da sve bila je samo iluzija
koja je sada otvorila svoja vrata,
i poput kule od pijeska se srušila
Reci mi ako imaš snage da si me samo izigrao,
da si me gazio,
nadu mi lažun ulijevao
a na kraju to sve lažno mi oduzeo!!!
Željela sam
Željela sam biti netko
tko zna što želi.
Željela sam biti netko
s ciljem u životu.
Željela sam biti netko
tko zna za šalu.
Željela sam biti
tajanstvena.
Željela sam voljeti,
ali nisam mogla.
A sad znam da sam
to i postala i da to
mogu biti…
Da mogu biti osoba!
Odustajem
Odustajem, odbacujem
svoj život od sebe.
Odbacujem sve lijepe
stvari iz
života moga.
Odustajem od toga
da sretne učinim druge,
da vide na mom licu osmijeh.
Odustajem od svoje
sreće koja i onako već dulje
vrijeme tu nije.
Odustajem od tvoje ljubavi
koju i onako nemam.
Odbacujem sva prijateljstva
koja u tuzi učinu me sretnom.
Odustajem, odustajem
od svega što ljudima treba.
Odustajem i odbacujem
sve draži života moga.
Odustajem i vraćam
svoj život na početnu stranu
kako bi mogla ponovno
proživjeti dane
i snivati sne…
U kojima se sreća moja nalazi
Zašto mi to radiš?
Događa se, ponovo...
Još jednom ostajem bez najdražeg
Kradeš mi ga pred očima,
Zavodiš i oduzimaš,
A ja stojim i gledam, nespremna na borbu,
Borbu protiv najbolje prijateljice...
Zašto mi to radiš,
zar ti je tako važno...
Ne voliš ga
i nije ti stalo.
Tebi je on trofej jedan
u nizu.
Govoriš mi da me voliš
ko sestru...
Reci mi,
zar je to ta tvoja ljubav
Konačno
Znam da sam rekla da ti vise necu pjesme pisati,
ali oprosti veceras ne mogu odoljeti tome da ti kazem,
znaj da bih voljela da slazem, ali ne mogu
ne mogu ti slagati da ne mislim na tebe
da se ponekad ne sjetim bas svega
svake rijeci, svake izgovorene lazi
duse sto besciljno luta, sto kod mene utjehu trazi.
Ne znam da li mi je drago zbog toga ili bih jednostavno voljela da prestane
da svaka pomisao, svaki osjecaj za tebe nestane...da se sve izbrise
A tako bih ti voljela reci par stvari..iako za to vise niko ne mari,
ni ti...ni bilo ko drugi..moji su stihovi odjednom postali dugi.
Nema vise ljubavi koju izrazavam njima, samo neka ironija i sramota
....gdje sada ona tvoja dobrota!?
Gdje su sada one tvoje rijeci kojima sam vjerovala kao neka siparica
sve dok u tvoje gnijezdo nije uletjela neka druga ptica..
vise se i ne sjecas ...vise ti i nije vazno...a ja, ja sam konacno skontala da je sve bilo lazno....konacno!
Ja sam ona koju ne voliš
Pitam se kuda tvoje misli odlazde
Dok sanjaš
Gledam te
I šapućem
Ali ti mene ne čuješ
I ne osjećaš...
Zavjesu njiše vjetar
U daljini zrikavci se glasaju
I morski valovi se talasaju
Ja ljubim te
Tako nježno da ne probudim te
Jer znam
Čim oči otvoriš
Odlaziš
Jer ja nisam ona koju sanjaš
Ja sam ona koju ne voliš
I ona s kojom onu jedinu varaš...
Tajna
Sjećam se dana
bilo je ljeto,
prije početaka svih naših muka
prije povratka u stvarnost
Kleli smo se na ljubav,
voljeli, davali, ljubili...
i do kraja otišli...
sretni, sami na svijetu
Ali stvarnost nas je opekla,
ti si se vratio svojem društvu,
praznoglavim replikama, oponašatejima,
osobama bez karaktera, bez mišljenja,
bez stavova...
Mi smo bili tajna,
neko vrijeme je išlo... neko vrijeme...
polako si se i ti gubio u njihovom svjetu,
izgubila sam te..
Vidjela sam te danas...
promjenio si se...
željela sam ti priči,
ali ja sam za tebe ostala samo
jedna mala skrivena TAJNA
Tišina...
mislila sam,nazvat ćeš
mislila sam,nisi me zaboravio,
nadala se,sve dok dan traje
tišina nije dala znaka.
Pričao si mi priču tom šutnjom,
sve ono,što nisi imao hrabrosti izreći.
Shvatila sam.
Zaborav je pokrio nas,
zaborav je odnio mene!!!
Zašto?
Reko si da ti je stalo,
da sam posebna,
vidjela sam osmjeh na tvom licu,
sjaj u očima...
Vjerovala sam,
prelazila preko tvojih mana,
samo naivna glupača,
to sam ja bila za tebe
Nisi čekao dugo,
brzo si našao novu,
prodavao joj prazne riječi
za ljubav...
bol pod imenom sreće
Ali za mene nije gotovo,
ja te još svakog dana moram gledati,
i svakog se dana iznova pitati
zašto?
Vrati se dragi
Vrati se dragi,vrati se mili
Bit ćemo sretni kao što smo bili.
Nemoj da mlada patim zbog tebe
Jer zbog tebe,ja mrzim sebe...
Srce te traži i ljubav krije
I više te volim nego prije
Zato se vrati,ne traži drugu
Ublaži meni bol i tugu...
Prolaze dani,prolaze noći
Željno te čekam,kad ćeš doći
Nema ljubavi bez suza i boli
Jer u životu jednom se voli...
Ja sam dijete
Ja sam dijete koje plače
Ja sam dijete koje moli
Ja sam dijete koje pati
A iskreno zna da voli...
Od prvog sam dana s tobom
Za patnju sam samo znala
U životu sve što imam
Za tvoju sam ljubav dala...
Ja ga voljeh puno
On mi ne uzvrati
Jer kako ja ono rekoh
«Ja sam dijete koje pati»
Izdajice
Kao komad prošlog vremena
sada me ostavljaš
a bila sam tvoj kamen temeljac
nekako brzo zaboravljaš....
A i život je samo izdajica
kad umjesto sreće laž mi podvali
onaj kojem sam dala sve
sada me mrzi umjesto da zahvali...
Ma otiđi što dalje izdajice
imam ja snage za preboljeti
jer ja ću ostati
a ti ne možeš se u ogledalo pogledati...
Ona ili ja....
Može li itko biti sebičan,
može li itko reći da ovo ljubav nije,
kada te u njene ruke dajem,
kada te bez borbe predajem.
Pružam te u njene ruke,
gledam je ravno u oči,
obje znamo:jedna će ostati
a druga mora otići..
Ne reci ako odeš snjom
da nisam bila čovjek
ako ona pobjedi,
neću se nikad više da pojavim.
Pružam te u njene ruke
gledam je ravno u oči,
obje znamo:jedna će ostati
a druga mora otići....
Shvatila sam sve
Još tvoj dah nosim u grudima
I ne pričam nikome koliko sam te voljela
Ne, više ne vjerujem ljudima
I nije istina da te nisam preboljela...
Samo sad jasno vidim sve
Ljubav prava u lažima ne pušta nikad korjenje
O, vjeruj mi sad jasno mi je sve
Nisi me volio, samo želio si me...
Još tvoj dodir pamtim kao po kazni
I izmišljam pjesme da zaboravim tvoj lik
Jer shvatila sam da neki ljudi zauvijek ostaju prazni
I nikad ne osjete srca svog krik...
O, shvatila sam sve
Ljubav prava se lažima ne približuje...
Da... Shvatila sam sve
Ti nikad nisi volio me...
Moj nov početak....
Uz prigašeno svijetlo
pišem stihove ove,
želim samo reći,
da sam krenula u pobijede nove
zaboravila sam da sam s tobom nekad bila,
sretna sam da su uz mene bili dobri ljudi
kad si mi slomio krila,
digla sam se iz pepela.
čujem ponovo pjev ptica,
uživam u zrakama sunca,
i napokon sam obrisala suze s lica...
ponekad te se još sijetim,
ponekad me uhvati strah da nikad nikoga
neću imati snage tako iskreno voljeti
ali to su bili trenuci slabosti
mlada sam i toliko toga me još čeka...
ali ti češ ostati moja mladenačka ljubav
i prošlost vijeka....
Preboljeti-moguće je ! ! !
Preboljeti..nešto što je teško što te mjenja..
ne znam kad je počelo-ali znam da traje..
jer više ne peče me u grudima kad te se sjetim..
i sve one smješne sitnice koje sam analizirala ovih mjeseci
sada ih se i ne sjetim..
cjenim samo pjesme jer u njih sam pretakala osjećaje..
toliko slobodno možda iz podsvjesti znajući da ih nećeš čitati..
jer kao što nisi htio da znaš koliko te jako volim, zašto bi znao i koliko jače me boli..
preboljeti...uglavnom,vjerujte sebi..u svoju jakost..i da nijedna osoba na svjetu ne može bit noga koja vas je zauvjek zgazila..
pa će te vidjeti..da se i iz najmrtvije točke može nešto živo roditi..
jer ipak smo bića koja mjenjaju osjećaje..
nekad voljeli..pa preboljeli..zašto ne bismo-OPET ZAVOLJELI?
sretno svima u preboljavanju..znam da možete uspjeti..kao što sam i ja uspjela !!
POSLJEDNJA PJESMA O TEBI
Možda je konačno vrijeme da napišem
posljednju pjesmu o tebi.
Ti si najveća nesreća moga života,
Koliko je samo suza bilo prolivenih zbog tebe,
Zbog ljubavi koja to nikada i nije bila,
Zbog sreće koja je bila nesreća,
Zbog radosti koja je tuga postala.
Htjela bih te mrziti,
Ali osjećam sažaljenje prema tebi...
Gadiš mi se;
Nisi ostao muško, nisi se dokazao
Ispao si gad, kukavica....
Sada se tresem od bijesa prema samoj sebi
Od silnog gađenja prema tebi,
A smatrala sam te anđelom...
Ali ti nisi to.....
Ti nisi ni dostojanstveno ljudsko biće,
Ma ti si odvratan!!!!
Reći ću ti samo jedno za kraj:
Neka ti jednom bude kao i meni,
I ne moram te nikada više sresti jer u tebi
Nikada više neću vidjeti čovjeka.
Zbogom zauvijek
Nesrećo moje mladosti....
Večeras
Večeras bih mogla priznati da mi ponekad nedostaje
ono naše vrijeme koje smo imali.
Mogla bih reći da te ne prepoznajem više
i da ovo više nisi ti...
Večeras bih mogla pustiti suzu zbog svog onog vremena,
onog silnog truda koje sam potrošila na tebe,
na nas,
a nikada nije bilo dovoljno.
Večeras bih mogla opsovati ovaj život i ovo sjećanje na tebe,
ovu spoznaju da sam se samo ja borila za nas
i ovu težinu našeg gorkog rastanka i svih tvojih ružnih rijeći.
Mogla bih pogledati kroz prozor i vidjeti noć
koja se nadvija negdje iza krovova i nad tvojim prozorom
i mogla bih se upitati što radiš u ovom trenutku.
Mogla bih zaspati s previše pitanja u glavi,
a ne želim više niti sekundu trošiti na tebe.
Mogla bih poderati sve pjesme koje sam ti napisala,
jer, priznaj... nikada te nisu ni zanimale...
Nikada nisi znao da u njima živiš ti
i da ti ih pišem prepuna tebe.
Večeras bih mogla lupiti o stol tako snažno
da bi se zatresao svijet.
I možda onda tek shvatiš da ne postoji više riječ
koju mi možes reći
i da nema te zvijezde više koju mi možeš skinuti s neba
da bih ti ponovno vjerovala
i dopustila ti da me ponovno vratiš na dno.
Da,
večeras bih ti mogla priznati da je ono vrijeme s tobom
bilo lijepo i da mi nekada nije jasno gdje se je izgubilo.
Mogla bih ti reći i da se upitam ponekad
što sam to krivo napravila da si tako lako gazio našu ljubav?
Ponekad mi nije jasno što nas je slomilo:
premalo tvoje ljubavi ili pak previše moje?
Večeras bih mogla zaplakati zbog svih onih suza
koje sam prolila za tobom.
Večeras bih mogla žaliti zbog svakog onog puta
kada sam te molila da se vratiš
i govorila ti oprosti za nešto za što čak nisam ni kriva...
Večeras bih mogla požaliti što sam uopće ikada
živjela za tebe
i što sam svoj život zamišljala sa tobom.
Večeras bih mogla...
Mogla bih svašta.
Zato me pustite...večeras.
Vrijeme za moj polazak...
Htjela bih te voljeti kao i godine prošle…
ali ništa više nije isto, nove ptice nade su došle…
i kada se okrenem sve me na tebe sjeća…
još me boli svaka minuta što me na tebe podsjeća…
kao neku kletvu još nosim tvoje ime…
svaka uspomena u stopu prati me…
i pobjegla bih od svojih snova i tebe, od onog što nas spaja…
nije to sudbina, to nas ponos razdvaja…
kao stranci jedno drugome okrenemo leđa
pravim se jaka, ali iznutra boli i sve u meni vrijeđa…
htjela bih te pitati gdje je sve ono nestalo…
gdje je moje svitanje pokraj tebe ostalo…
oprosti…ali više te nemam snage voljeti…
digla sam ruke od tebe, od nas da bi te mogla preboljeti…
znaj jedini da mi nije nimalo lako…
tako si sam htio, jer to nije moralo biti tako…
i ovaj put ne plačem, podnosim to kako znam
i više se ne mučim pitanjem da li me se sjetiš kad ostaneš sam
zadrži to za sebe, boljelo bi me kad bi znala da ne
jer negdje u podsvijesti brojim bez tebe dane…
i nikada neću zaboraviti dane provedene s tobom…
tada sam znala što je sreća, i baš zato još nemam snage reći zbogom
htjela bih više od ičega zaboraviti ono što smo zajedno prošli…
ali još jednom bi htjela čuti da su za nas sljedeći dani došli…
ali jaka sam ja, ne brini ti za mene…
još me tu i tamo kasno navečer lome uspomene…
jer sam te voljela, jer sam s tobom imala sve što sam htjela ikada…
i sad me lome suze, jer znam da me više zaželjeti, nećeš nikada…
Ponovo
Ponovno ja sam ta koja je kriva,
ja sam ta koja treba reći ''Izvini''.
Ali ovaj put ja doista idem,
ovaj put ti se ne čini.
Ponovno ja trebam mjenjati sebe
da bi igrali igru u kojoj ja sam na dnu.
Reci mi, jesam li ja ikada htjela promjeniti tebe?
Reci mi, znaš li koliko boli kada nisi tu?
Ponovno ja sam najgora na svijetu
i ne znam te voljeti, nisam nikad ni znala.
U redu, sad odlazim. Ali nemoj žaliti...
I sam si rekao: nisam dovoljno dala.
Ponovno nemaš volje gledati moje suze
i slušati moja glupa opravdanja.
Od ljubavi do ponosa nit je tako tanka...
Ali tvoja je ipak bila puno tanja.
Ponovno ja neznam kako je tebi
i samo si ti taj koji pati.
A ja sam nebitna. Kao da me nema...
Ja sam samo netko tko se uvijek vrati.
Ponovno ćes reći da je sada kraj
i mučiti me već ionako slomljenu od bola.
Ali ovaj put ja ne govorim oprosti.
Nemam vremena za to. Moram ustati od stola.
Moram otići daleko,
ja, tako vrijedna ničega.
Ionako si to uvijek govorio i htio...
Imam li uopće ostati zbog ičega?
Ponovno ću biti ona koja pati,
ona koja ne razumije i nije tebe vrijedna.
Vjeruj, ja više ne mogu skidati zvijezde zbog tebe
a tebi da ne bude dovoljna baš niti jedna.
Ponovno ću ti ja govoriti oprosti,
a ti ćeš i dalje mahnuti rukom na moju tugu.
Ovaj put ne mogu. Previše sam slomljena.
Ja nemam sreću...potraži neku drugu.
Ponovno ću ostati sama na rubu
i moliti Boga da me pusti da padam.
Možda te doista nisam nikad bila vrijedna...
Možda nitko ni neće... Iskreno se nadam
Kome sad da idem,
ne znam čemu još da se nadam,
moje srce poslije tebe
voljeti ne umije,
teško da može nekom da vjeruje.
Dodir tuđi mi ne prija,
ne mogu da postanem bilo čija,
druge me ruke ne grle ko tvoje
puklo je sve,
nestalo je ono što je bilo moje.
I svaki dan bit će mi isti,
i noći gore,tamnije,mračnije,
oko mene bit će praznina i tama,
navikla sam da si uvijek blizu
a sada sam ostala sama.
Maštali smo o zajedničkoj sreći,
o našem vjenčanju i našoj dijeci,
pričao si mi da me voliš
da sam ti jedina
da ćeš mi ostavariti sve snove,
al nisi rekao
da si me podlo lagao
do najtežeg stupnja boli zavukao..
Kako da ti pogledam u lice
poslije jedne noći što se zbilo
kad sam se predala bez stida i srama
svjesna sam bila šta sam učinila.
Oprosti mi molim te
nisam više ona ista,
ja nemam hrabrosti da ti kažem
samo ti ovu poruku pišem.
Znam da sam broj više
na ljestvici tvoje skale
svega sam svjesna,al ipak me boli
što nisam ti mogla odoljeti.
Možeš da misliš o meni svašta
imaš pravo ,dala sam ti povod
al jedno možda nikad saznat nećeš
da sam to učinila iz ljubavi.
Sad zavjesa tame nek padne na oći
neću plakati,
sječat ću se one noći,
žalit što bješe jednom samo
ludo,ludo...
i nezaboravno.....
Tužna Poruka
Još nekoliko minuta ostalo je do kraja života moga
zato pišem par riječi sadržaj života svog
Ostavljam sad papir ovaj na stolu sobe svoje
nek majka vidi uzrok smrti kćerke svoje
Ne krivi se majko što se desilo tako
morala sam to učiniti jer sam ga voljela jako
Ne želim više živjeti dosta mi je svega
sad se moram ubiti tako ću prežaliti njega
Ne želim da me vidi dok mrtva ležim
ne želim da mu boli nanosim
Ne žalite me drugarice jer ja sam kriva.
Znam da me neće više biti, žao mi je majke moje
bit će tužna uvijek zbog smrti kćerke svoje
Dajte joj ovo pismo nek je ono na mene sijeća.
Nek svima pokaže poruku u kojoj se skriva moja sreća
Zbogom majko zbogom, zbogom svi voljeni moji
Ne prolivajte suze zbog mene
Jer zbog moje tuge moju sreću druga UZE......
RODITELJI SVI DA DOBRO ZNATE
U LJUBAV SE MLADIH NE MJEŠAJTE !
lagali su te
Ne, lagali su te,
nisam ponovno mislila o tebi.
Jednom sam probala nemoguće
i, vjeruj im, više nikada ne bi.
Nije istina da sam opet
zbog tebe suzama zaprljala oći.
Ne, vjeruj im...Lagali su te.
Nisam ni čekala hočeš li doći.
Nisam razmišljala ni s kim si
ni gdje.
Ne, nisam zbog tebe plakala.
Lagali su te.
Nisam žalila zbog prošlih vremena
jer napokon sada ja imam sreću.
Ne, nisam se sjetila tvojeg imena...
Njega više nikada ni izreći neću.
Nisam ni na trenutak čeznula
za jednom sekundom dodira tvog.
Kunem se, nisam proklela naš kraj...
Vjeruj mi, ja sam jača...jača od tog.
Ne, nisam plakala zato što te nemam.
Previše je vremena prošlo otkad sam te voljela.
Lagali su te da sam zbog tebe osmijeh skrila...
Ja volim nekog drugog... tebe sam preboljela.
Ne, nisam te htjela tog trena pored sebe.
Kunem ti se, doista nisam mislila o tebi.
Lagali su te...Ja nisam plakala...
Ja sam samo tvoj osmijeh na tren zamišljala u sebi.
Ana
Zabranjeno voće
Sreli smo se prošle godine jedne večeri ljetne,
U našim srcima rasplamsao se ljubavi žar,
Pao si mi s neba kao najljepši dar.
Osvojio si cijelu mene,
A ni ti dušo nisi štedio sebe.
Ipak smo ostali netaknuti mi,
Zaista nam se čude svi.
Drugi nek pričaju i govore što hoće,
Al' ja te volim jer ti si kao i ja :
ZABRANJENO VOĆE!!!
FOTOGALERIJA NAMA OMILJENE SERIJE ONE TREE HILL
ONE TREE HILL
BROOKE
LUCAS
HALEY
ONE TREE HILL GIRLS
BROOKE AND LUCAS
PEYTON, HALEY AND NATHAN
HALEY AND NATHAN
Komentirajte o ovoj seriji!! Dal vam se sviđa ilii ne?! Tko su vam najdraži glumci/ice?! Komentirajte!
